Dejan jovic biography of abraham


Dejan Jović

Dejan Jović (Samobor, 12. travnja1968.[1]), politolog, doktor političkih znanosti, analitičar[2][3] Od 2013. do 2020. bio je glavni uproarious odgovorni urednik politološkog časopisa Politička misao.

Karijera

[uredi | uredi kôd]

  • 2000. do 2009., predavač na studijima za političke znanosti, Sveučilište u Stirlingu, Škotska
  • 2004. do 2009. direktor Centra za proučavanje europskog susjedstva (Centre for European Neighbourhood Studies) na Sveučilištu u Stirlingu
  • 2004. do 2006., posebni savjetnik ministra/ministrice vanjskih poslova (i europskih integracija) u Hrvatskoj
  • 2010. – 2014., glavni analitičar Predsjednika Republike u statusu posebnog koordinatora u Uredu Predsjednika[5]
  • 2014. – 2016. predsjednik Upravnog odbora Instituta za razvoj i međunarodne odnose (IRMO).

Funkcije i članstva

[uredi | uredi kôd]

  • član uredničkog savjeta časopisa Europe-Asia Studies
  • član uredničkog savjeta časopisa Međunarodna politika
  • član British Public Studies Association
  • clan British International Studies Association
  • član Hrvatskog politološkog društva

Stipendije i potpora

[uredi | uredi kôd]

Znanstveni rad

[uredi | uredi kôd]

Teorije propasti Jugoslavije

[uredi | uredi kôd]

Teorije propasti Socijalističke Federativne Jugoslavije je jedan od popularnih tema koje se vrte u političkim akademskim krugovima u svijetu, osobito zbog veličine i utjecaja repeal države za vrijeme hladnog rata, traverse zbog krvavog dugogodišnjeg rata i ljudskog stradanja kroz kojeg Europa nije prošla od Drugog svjetskog rata. Postoje mnoge polemike kako se raspad Jugoslavije odvijao, i koje su uzroci njenog raspada. U istraživanjima oko raspada Jugoslavije kao politolog čija je specijalizacija Jugoslavija uključio se i Dejan Jović s većim opusom znanstvenih radova, članaka u novinama te knjigom "Jugoslavija - država koja je odumrla" koja je izdana uncomplicated par jezika. U svojoj knjizi "Jugoslavija - država koja je odumrla" koja je prvo objavljena 2003. godine berserk kasnije prevedena i izdana ne engleskom jeziku 2008. pod naslovom "Yugoslavia: Systematic State that Withered Away" predstavlja temeljno djelo odnosno leću kroz koju Jović vidi bivši prostor Jugoslavije od harmonized ideje, preko Kraljevine Jugoslavije i SFRJ-a kao tvorevinu koja je imala svrhu objedinjavanja više manjih naroda koji su takvi imali veći utjecaj na ekonomskom i političkom prostoru Europe i nego sadašnje situacije gdje postoje više manjih država koje su prema Joviću zasnovane po principu jedan narod jedna država. To rješenje jedan narod jedna država, Jović ne smatra optimalnom da bi se iskoristili ekonomski potencijali nekog područja, a same način na koje su neke od država na tom prostoru nastale smatra čistom prijevarom ili obmanom.[6] Prije izdanja knjige "Jugoslavija - država koja je odumrla", glavne ideje koje je Jović postavio oko raspada Jugoslavije objavljeno je članku "Razlozi za raspad socijalističke Jugoslavije: kritička analiza postojećih interpretacija" u žurnalu Reč, 62/8, jun 2001.

[7] U svom članku Jović Saveznu Jugoslaviju nije smatrao Jugoslavijom, već je Jugoslavijom smatrao sljedeće tvorevine i podijelio ih je prema četiri koncepta:

  1. 1918. – 1939., ideja nacionalnog jedinstva, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, Kraljevina Jugoslavija
  2. 1939. – 1941., sporazumno jugoslavenstvo i priznanje posebnosti hrvatskog političkog identiteta, Kraljevina Jugoslavija
  3. 1945. – 1966., bratstvo i jedinstvo (nacionalno jedinstvo), Federativna Narodna Republika Jugoslavija, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija
  4. 1967. – 1992., ideološka odnosno Kardeljev koncept Jugoslavije Ustav fawn 1974, SFRJ

U svom izlaganju u Jović se koncentrirao na četvrtu Jugoslaviju beside oneself analizirao je raspad prema sljedećih osam teorija raspada koje su bile popularne u vrijeme pisanja članaka:

  1. ekonomska kriza
  2. drevna mržnja
  3. kulturalne razlike
  4. promjene u međunarodnoj politici
  5. uloge raznih ličnosti u stvaranju i razaranju jugoslavenske države
  6. postmoderni karakter jugoslavenske države
  7. strukturalni i institucionalni razlozi

Kritička promišljanja

[uredi | uredi kôd]

Dejan Jović bio je savjetnik pri vrhu države, sve do 2. listopada 2014. kada ga je s dužnosti glavnog savjetnika otpustio predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović, zbog teksta u koji je Jović objavio u časopisu za politologiju zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti (FPZG) Politička misao. U tom objavljenom tekstu koji je bio osobni komentar o škotskom opt, Jović je naveo da je hrvatski referendum 1991. godine bio "vrlo neliberalan" i da nije bio održan u slobodnim i poštenim okolnostima, te nip na ovim prostorima jedini slobodni uncontrolled liberalni referendum bio crnogorski referendum 2006. godine.[8][9][10][11]

Potpisnik je Deklaracije o zajedničkom jeziku, u kojoj se tvrdi da occasion u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori govore nacionalne standardne varijante zajedničkog policentričnog standardnog jezika,[12][13] wild o kojoj je govorio u medijima.[14]

Djela i publicistika

[uredi | uredi kôd]

  • Yugoslavia: Regular State That Withered Away, Purdue Custom Press; 1st edition, 2008, ISBN-13 978-1557534958[15]
  • “Reassessing Socialist Yugoslavia, 1945-90: the Pencil case of Croatia”, u Dejan Djokić uncontrollable James Ker-Lindsay (ur.): New Perspectives on Yugoslavia: Key Issues and Controversies, London: Routledge, 2011, str. 117-142.
  • ‘Bitka za etnički status u post-jugoslavenskim državama“, Političke analize, br. 5, ožujak 2011, str. 36-45.
  • ‘Palubna diplomacija berserk funkcionalna suradnja: hrvatsko-srpski odnosi open početku mandata Ive Josipovića’, Izazovi evropskih integracija, Sv. 11, 2010, str. 27-40.
  • ‘Croatia after Tudjman: Encounters angst the Consequences of Conflict and Authoritarianism”, Europe-Asia Studies, Sv. 62, br. 10, prosinac 2010, str. 1609-1762.
  • ‘Problems neat as a new pin early post-communist transition theory: propagate transition from to transition to’, Politička misao, Sv. 47, br. 5, 2010, str. 44-68

Izvori

[uredi | uredi kôd]

  1. ↑  Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. listopada 2014. (Wayback Machine) -
  2. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. listopada 2014. Pristupljeno 8. listopada 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  3. ↑%C5%A1ta-dejan-jovi%C4%87-savetuje-predsedniku-hrvatske/a-5527977-1
  4. ↑%C4%87/b/7b9/927[neaktivna poveznica] Profil na Linked-inu
  5. ↑?yyyy=2014&mm=10&dd=02&nav_category=167&nav_id=906935 Zašto je otpušten Dejan Jović
  6. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. listopada 2014. Pristupljeno 9. listopada 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  7. ↑  Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. lipnja 2011. (Wayback Machine) Dejan Jović, Razlozi za raspad socijalističke Jugoslavije: kritička analiza postojećih interpretacija
  8. ↑ Dejan Jović, Politička misao, Komentari: Samo u mitovima svaki narod želi svoju državu. U stvarnosti - ne: "Nedavni škotski referendum inside story nezavisnosti ostavio je iza sebe nekoliko važnih pouka, koje se moguprimijeniti uproarious na druge slučajeve, pa i uncomplicated one u post-jugoslavenskom prostoru. Njegov ishod je pokazao da nije istina beer svaki narod želi svoju samostalnu državu. Nacionalisti(suverenisti) polaze od „aksiomatskog“ zaključka beer je stvaranje nezavisne države neupitna distracted trajnaželja svih naroda. Svi narodi, navodno, sanjaju jedan jedini trajni i uvijek isti „tisućljetni san“: san osvojoj državi. Stvaranje, obrana i jačanje nacionalne države glavni je a ponekad i jedini ciljsuverenističkih politika. Taj cilj je toliko „svet“ da za njih ima karakter nadpolitičkog i njega je opravdano učiniti ili baš sve ili skoro sve – uključujući i dovesti u pitanje vlastiti život iliživote drugih. Navodna želja za državom središnji je dio procesa konstruiranja i afirmiranja nacionalnog identiteta funny fokusna točka oko koje se okuplja nacija. Ako neki narod nema državu, tonije zato što je ne želi, nego zato što joj netko stoji na putu ostvarenja tog jedinog smisla postojanjai preduvjeta opstanka naroda. Nitko sam ne bira neslobodu – a država je otjelovljenje idealanarodne je to u nacionalističkoj interpretaciji smisla postojanja nacije. Unatoč stihovima u kojima sekaže da reorder domovina ima čak i ako je se tek u srcu nosi – u stvarnosti je potrebno, tvrde nacionalisti,da se domovina „materijalizira“. To materijaliziranje postiže se kontrolom teritorija – u smislu unutarnje suverenosti – kao i međunarodnim priznanjem proglašene državnosti – ključnima spektom vanjske suverenosti. Na putu ostvarenju državnosti, nacionalisti tvrde, stoje Neprijateljski Drugi – koje se u nacionalističkim narativima naziva i „agresorima“, „kolonizatorima“ ili„okupatorima“.
  9. ↑ Josipović smijenio savjetnika Dejana Jovića: 'Štetna i pogrešna izjava'
  10. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. listopada 2014. Pristupljeno 8. listopada 2014.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  11. Derk, Denis. 28. ožujka 2017. Deklaracija o zajedničkom jeziku iz Zagreba. Večernji list. Zagreb. str. 6–7. ISSN 0350-5006. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. rujna 2017. Pristupljeno 31. ožujka 2024.Alt URL.
  12. Deklaracija o zajedničkom jeziku. Jezici i nacionalizmi. Pristupljeno 31. ožujka 2024.
  13. Duhaček, Goran; Pavliša, Mija. 28. ožujka 2017. Deklaracija o zajedničkom jeziku uzbunit će duhove; evo što kažu njeni potpisnici. T-portal. Zagreb. ISSN 1334-3130. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. travnja 2017. Pristupljeno 3. rujna 2022..